Četvrtak, 14. prosinca 2006.    

Istraživanje koje su provele nevladine organizacije CEE Bankwatch Network i Friends of the Earth Europe pokazalo je da nove države članice EU, prema analizi nacrta operativnog programa za korištenje sredstava iz strukturnih i kohezijskih fondova za nadolazeće vremensko razdoblje, planiraju masovno ulagati u izgradnju cesta i autocesta nauštrb ulaganja u javni prijevoz.To se međutim kosi sa ciljevima EU, koja traži načine kako se obračunati sa prijetećim i sve aktualnijim klimatskim promjenama, emisijama štetnih plinova, te s time povezane potrebe obuzdavanja rasta i zagušenosti prometa u širem smislu.

Glavni dio ovog problema proizlazi iz prošlosti. Do 1990. godine javne politike zemalja zapadne Europe vezane uz promet i transport bile su orijentirane prema cestovnom prometu i prema razvoju invidualnih motornih vozila, dok je javni prijevoz bio zapostavljen. Masivne cestovne razvojne politike i stalno ugrožavanje tla i okoliša prouzročile su njegovo onečišćenje, zagađenje zraka, prometnu zakrčenost, buku, odbojnost urbanih centara te su nacionalne vlade uvidjele da je potrebna promjena modela prometnih politika. No kako su države zapadne Europe naviknule na egzistenciju i funkcioniranje prometnog sustava baziranog na cestovnom prometu, o kojemu su ovisili i geografski i ekonomski faktori, promjena tog načina života iziskivala je enormnu političku volju, kao i financijska sredstva i temeljne socijalne promjene potrebne za reorganizaciju ne samo prometa nego i načina života. Većini država članica to je predstavljalo velik izazov. Za razliku od zemalja zapadne Europe, za koje je bilo kasno uvesti ovakve kapitalne promjene, zemlje središnje i istočne Europe su bile u nešto povoljnijoj situaciji. Razvoj prometnog sektora u zemljema središnje i istočne Europe je protekao nešto drugačije nego u zemljema zapadne Europe zbog političkih i povijesnih razloga, pa su tako na primjer željeznice dominirale teretnim transportom dok je javni prijevoz bio dominantan oblik u urbanim centrima. No nakon 1990.u zemljama središnje i istočne Europe, prometna politika se mijenja nauštrb javnog prijevoza.

Prilikom stvaranja strateških smjernica za povezivanje na ekonomskom, teritorijalnom i socijalnom planu za razdoblje od 2007. do 2013. godine, EU je ujedno postavila svoje prioritete i na području prometa i prometnih politika. Neki od tih prioriteta su vezani uz javni promet, primjerice, što čišći gradski promet, međudržavno povezivanje država članica i regionalnih centara, razvijanje menadžmenta koji će upravljati prometnim funkcijama itd. No, posljednja istraživanja nevladinih organizacija otkrivaju da usprkos njegovim brojnim prednostima, javni prijevoz biva izguran od strane autocesta u financijskim planovima EU. To je alarmantan podatak iz više razloga. Prvi leži u činjenici da se EU obvezala poboljšati javni prijevoz i preusmjeriti promet sa cesta na željezničke pruge, kako ističe Anelia Stefanova, koordinator za prometnu politiku u „CEE Bankwatch Network“. Nadalje, uočeni podaci pokazuju da nove zemlje članice iz središnje i istočne Europe nisu ništa naučile na primjeru i iz iskustava \'starijih\', zapadnoeuropskih država članica. Prema riječima Martina Konecnya, savjetnika za financijska sredstva EU u organizaciji „Friends of the Earth Europe“: „autobusevi i tramvajevi manje štete klimi i okolišu nego privatni automobili, učinkovitije koriste urbani prostor i mnogo su sigurniji. Nove zemlje članice sada imaju priliku donijeti ispravnu odluku, tamo gdje su zemlje zapadne Europe bile u krivu. Ovisnost o automobilu, buka i zagađenje zraka, bujanje gradova i kronična prenatrpanost, sve se to može izbjeći investicijom većih financijskih sredstava EU u javni prijevoz.“

Provedeno istraživanje podsjeća da javni prijevoz smanjuje mogućnost nesreća te predstavlja kvalitetnu alternativu u suvremenom razdoblju energetskih kriza. Postoje i konkretni primjeri spomenutih slučajeva. Rezultati istraživanja CEE Bankwatch Network i Friends of the Earth Europe identificiraju Rumunjsku, Sloveniju, Slovačku i Litvu kao najgore predstavnike politike investiranja u javni prijevoz, planirajući nikakva ili vrlo mali dio sredstava EU izdvojiti u tu svrhu. Ostale države članice kotiraju nešto bolje u planiranim investicijama u javni prijevoz, ali valja napomenuti da su i njihove planirane investicije vrlo ograničene i u najvećoj se mjeri odnose na glavne gradove. Pogled u budućnost samo potvrđuje iznesene tvrdnje. Naime, prema projekcijama financijskih izdavanja za promet u razdoblju između 2007.godine i 2013. godine za deset novih zemalja članica EU, najveći dio kolača, 52%, odlazi za izgradnju cesta i autocesta, zatim 30% za izgradnju željeznica, 10% otpada na javni prijevoz, 2% na unutarnje vodene putove, 2% na luke, 1% zračne luke, itd. Ti novi budžetski planovi predstavljaju nastavak starog „sve po starom“ principa koji je u novim državama članicama još aktivan. Uz ostale razloge taj je princip posredno odgovoran što su emisije štetnih plinova na području tih država porasle za 35% u zadnjih deset godina. Kako bi spriječile daljnje štetne poslijedice navedenih uzroka, kampanjske grupe vrše pritisak na Europsku Komisiju i države članice da hitno, nanovo pregledaju budžetske planove prije nego li ih vlade država članica finaliziraju, odnosno usvoje, kako bi osigurali da 75% budžeta namijenjenog prometu, u svakoj državi članici bude usmjereno za investicije u promet koji ne šteti okolišu. Budžetski planovi moraju se stoga ponovno pregledati i preusmjeriti pažnju ka održivim i dokazanim razvojnim ciljevima EU.

Više o tome:

CEE Bankwatch Network i Friends of the Earth Europe –
Fondovi EU za javni i ekološki prijevoz

Friends of the Earth Europe – Priopćenje za javnost –
Ciljevi transportne politike EU \'\'izbačeni iz tračnica\'\' u novim državama članicama EU

Linkovi: