Utorak, 08. veljače 2005.
S jedne strane, takvi mahom optužujući osvrti omogućuju kritiku vlade, a s druge, što je mnogima još zabavnije, ističu već "istaknute" udruge kojima prijeti zatiranje. Pri tome se mnogima pruža i prilika da se okome na navodni sukob interesa, čije postojanje samo treba proglasiti, pa da ono time postane i trajno ustoličeno.
Zabavnije je, dakako, a i mnogo jednostavnije optužiti za sukob interesa neke potvrđeno časne i samoprijegorne ljude poput predsjednice Upravnog odbora Zaklade, nego neke članove vlade, čiji su sukobi interesa višestruko potvrđeni. Lakše je napasti vladu kao zatiratelja civilnog društva, nego proučiti stanje na civilnoj sceni i tada informirano i upućeno pisati o povrijeđenosti navodnih favorita u svakom natječaju, koji su, ako se smatraju mimoiđenima spremni uništiti i Zakladu i ugled civilnog društva.
Nije uputno braniti akcije društvenih tijela u kojima i sami sudjelujemo, jer se tada svatko pita zbog koga se taj pas odjednom uzlajao. Zanimljivo je, međutim, da se to pita samo za one koji su napadnuti, optuženi, okrivljeni, ali ne i za one koji tvrde da su nepravedno zakinuti, onesposobljeni, gotovo bačeni na ulicu. Njihovi se navodi u pravilu ne provjeravaju, njihova je važnost neupitna i pregolema. Tako u novinama piše da je GONG "izgubio potporu", jer nije prošao na natječaju za institucionalnu potporu, a nitko ne postavlja pitanje zašto se ista ta udruga nije natjecala, kao što je to s uspjehom činila ranije, na koji od preostalih 6 natječaja zaklade?
U TV emisiji, čija je voditeljica prema vlasititim riječima uz B.a.b.e. (kao član ili simpatizer?) predstavnica udruge uporno izjavljuje kako je to prvi puta da su B.a.b.e. tražile "domaću" potporu, jer su do sada uvijek bile "strane plaćenice". Nitko od novinara ne nalazi vrijednim provjeriti takve navode, jer bi takva provjera pokazala da su i B.a.b.e. i GONG ranijih godina dobivali novac od Ureda za udruge, a mogli su ga dobiti i ove godine od Zaklade da su: a) bolje obrazložili svoje prijedloge i b) natjecali se i na neki od preostalih 6 natječaja. Pri tome vlada ni u kojem o obliku nije sudjelovala, niti se čak raspitivala o natječajima koje je Zaklada objavila i provela, pa je ova pomaknuta agresija, kojom se uz Zakladu želi optužiti vlada, jednostavno izmišljena, iz prsta isisana. Bilo bi bolje da se vlast napada provjerenim propustima i greškama, ali za to treba, dakako, uložiti više truda kako bi ih se otkrilo, a i više hrabrosti, kako bi ih se objavilo.
U TV emisiji se podrugljivo isticalo kako je Savjet za strateška ulaganja (Zakladin) tražio od GONGA obrazloženje zašto edukaciju građanstva smatra primarnom zadaćom, iako postoje i drugi načini povećavanja aktivnosti građana. O pitanjima na koja je za natječaj trebalo odgovoriti govorilo se s ironijom, uz isticanje dosadašnjih zasluga obiju udruga. Te su zasluge postojeće i velike, ali one ne mogu i ne smiju nekog učiniti nedodirljivim i neupitnim. Drugim riječima, ako su B.a.b.e. i GONG, kao što su već i sami našli za shodno izjaviti, opće hrvatsko dobro, tada ih treba izuzeti iz nevladinih organizacija i financirati poput zaštićenih spomenika kulture.
Neka ne idu na natječaje, neka se ne muče odgovaranjem na, kako kažu, nesuvisla pitanja, jer tko bi npr. uopće mogao ocijeniti njihovu relevantnost. Neka ih društvo financira direktno i bez postavljanja pitanja, ali neka se ne ruši i ne zagađuje cijela civilna scena.
Zaista iznenađuje činjenica da se nitko nije našao ponukanim pisati o udrugama koje jesu dobile institucionalnu potporu i o njihovom doprinosu društvu. Zašto nitko ne ističe važnost brige za beskućnike ili one izložene nasilju? Ili, na primjer, rad nekih drugih ženskih udruga, koje s također požrtvovno i predano bave zaštitom ženskih prava? Kako se stvari prikazuju čini se kao da su izuzetno vrijedne udruge ostale bez novaca, koji je dan u neke bezvezne ili bezvrijedne svrhe.
Uporno se piše i kako u Upravnom odboru sjede dva člana udruga koje su dobile insititucionalnu potporu, što je dokaz postojanja sukoba interesa.
Čak ni pravno tumačenje da je sukob interesa bio unaprijed isključen, ne znači ništa, jer se ista priča i dalje ponavlja. Nitko ne ističe veliku vrijednost činjenice da se sada, upravo u Zakladi i kroz njezina radna tijela, civilno društvo neposredno uključilo u raspodjelu novaca za nevladine udruge. Umjesto isticanja tog uspjeha civilnog društva, o kojem govori i odnos vladinih predstavnika (3) i predstavnika civilnog društva (5) i lokalne samouprave (1) u Upravnom odboru, uporno se želi prikazati kako su ti ljudi iz civilnog društva tamo, kako bi sebi priskrbili novac kojeg inače, valjda, ne bi dobili. Sustavno se i zloćudno uništava civilna scena, kako bi se bez argumenata i neopravdano napalo vlast i uništilo Zakladu.
Umjesto da zajedno nastojimo održati i unaprijediti pomake koji su u tom području učinjeni, potičemo nesnošljivost, zavist i optuživanje ljudi koji već desetljećima krče put za razvoj civilnog društva.
