Utorak, 30. rujna 2008.
ECAS je u rujnu objavio novo izvješće o sporazumu odnosno 'ugovoru' između civilnog društva i Europske unije koje po prvi put uspoređuje rasprostranjenost sporazuma između nacionalnih vlada i organizacija civilnog društva. Izvješće pokriva Englesku, Škotsku, Sjevernu Irsku, Wales, Hrvatsku, Estoniju, Dansku, Francusku, Mađarsku i Poljsku.
Ovo izvješće predstavili su njegovi autori Johana Burloux i Tony Venables tijekom Europskih građanskih dana koje je Europska komisija organizirala od 4. do 6. rujna u La Rochelle u sklopu Europskog programa za građane.
ECAS-ova studija predlaže bolje povezivanje institucija Europske unije sa organizacijama civilnog društva nadogradnjom na postojeće nacionalne sporazume, budući da se pravila EU-a već razilaze od ovih sporazuma, pa tako već postoji neusklađenost između financiranja nevladinih organizacija prema nacionalnim ugovorima i financijske regulative Europske unije.
U ECAS-u smatraju kako bi institucije EU-a uzimanjem najboljih modela sporazuma koji postoje u nekim zemljama članicama EU-a imale bolju šansu za izbjegavanje opasnosti od odvajanja europske javne sfere od nacionalnih sfera.
Sveobuhvatni europski ugovor imao bi brojne prednosti kao model za Europsku uniju, budući da su ovakvi ugovori prilagodljivi potrebama i interesima obiju strana, zato što utvrđuju uloge vlada i civilnog društva i njihov međusobni odnos, ugovori su fleksibilni u smislu geografske pokrivenosti i iako nisu pravno obvezujući, mogu biti zakonski nametnuti.
Sporazumi u obliku ugovora uključuju vladu i parlament čime se izbjegava mogućnost potencijalnog sukoba između predstavničke i sudioničke demokracije. Ukoliko Lisabonski ugovor stupi na snagu, članak 8a će zahtijevati više međuinstitucionalnog pristupa u odnosima između Europske unije i civilnog društva. Ugovori također uvode određeni broj zajedničkih vrijednosti poput transparentnosti, sudjelovanja, poštovanja različitosti i kontinuiteta.
Europski ugovor također bi mogao biti primjer za decentralizaciju europskih politika i fondova poput regionalnih i socijalnih fondova Lisabonske strategije.
ECAS-ova studija stoga poziva stvaranje europskog ugovora prije izbora za Europski parlament u lipnju i novog saziva Europske komisije na jesen sljedeće godine. Europski ugovor, smatra ECAS, dao bi poticaj i za stvaranje nacionalnih ugovora u zemljama članicama EU-a te u susjednim i zemljama pristupnicama.
Više o tome:
ECAS: The Case for a European agreement or ‘compact’ between the EU and civil society
Presentation at the European civic class, La Rochelle
