Utorak, 27. listopada 2009.
Zemlje članice Europske unije odlučile su 20. listopada ukinuti embargo na izvoz naoružanja u Uzbekistan, što je izazvalo osude nevladinih organizacija za ljudska prava.
Embargo na izvoz oružja trebao je isteći u studenome, a nakon toga je za njegovu obnovu potreban konsenzus svih 27 država članica. Međutim, Njemačka je najavila da neće podržati obnovu embarga navodeći da su sankcije učinile dovoljno tijekom zadnje četiri godine motivirajući Uzbekistan da otvori pregovore o reformama.
Europska unija uvela je embargo nakon što su 3. svibnja 2005. uzbekistanske snage sigurnosti pucale su na demonstrante koji su se okupili u gradu Andizhanu, u istočnom Uzbekistanu, kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo represivnom vladinom politikom i raširenim siromaštvom u zemlji.
Nevladine organizacije za ljudska prava međutim ističu kako se represija još više pojačala tijekom zadnjih godina.
Stotine sudionika je zadržano, a mnogi od njih su bili zlostavljani ili mučeni.Stotine ih je u potrazi za skloništem pobjeglo u susjedni Kirgizstan, a desetine su osuđene u postupcima koji nisu provođeni u skladu međunarodnim standardima poštenog suđenja. Uzbekistanska djeca i dalje su prisiljena na branje pamuka, kojeg potom kupuju europske firme.
Jacqueline Hale iz Instituta Otvoreno društvo upozorila je kako izolirani 'pozitivni koraci', koji se spominju u izjavi Europske unije, nisu ništa više od poboljšavanja imidža kako si ukinule sankcije koje smetaju uzbečkom režimu.
Veronika Szente Goldston iz organizacije Human Rights Watch izjavila je kako je skandalozno da zemlje članice EU-a nemaju volje da iskreno procjene stanje ljudskih prava u Uzbekistanu.
Nevladine organizacije najviše kritiziraju Njemačku zato što je stavila nacionalne interese ispred europskih vrijednosti. U Uzbekistanu je prisutno oko 50 njemačkih kompanija, a Berlin je preuzeo kreiranje europske politike prema ovoj srednjoazijskoj zemlji.
Alain Deletroz, potpredsjednik think-thanka International Crisis Group izjavio je kako Nijemci opskrbljuju svoju misiju u Afganistanu iz zemlje gdje ljudi mogu biti uhićeni, mučeni i ubijeni zbog političkih uvjerenja. Deletroz je istaknuo kako Njemačka ulaže u izgradnju škola i obrazovanje u Afganistanu, dok je u isto vrijeme u Uzbekistanu 2 milijuna djece prisiljeno na rad na plantažama pamuka.
Nevladina organizacija Amnesty International podsjeća EU kako je embargo donesen kao direktna reakcija na ubijanje stotina ljudi u Andizhanu u svibnju 2005. Također podsjeća da se na zahtjev EU o provedbi nezavisne međunarodne istrage nije reagiralo, te da će ukidanjem embarga nestati jedini oblik međunarodnog pritiska na Uzbekistan.
'Pitanje Andizhana nije stvar prošlosti, već je direktno povezano s mnogo toga što se danas događa u Uzbekistanu. Ako EU to previdi, to neće predstavljati razočaranje samo za žrtve i njihove obitelji, nego i za one koji se još uvijek bore za pravdu i ljudska prava u Uzbekistanu', izjavila je Natalia Alonso, direktorica ureda AI-a za EU.
Amnesty International zato poziva EU da razmotri sve implikacije revizije odluke o uspostavljanju embarga na izvoz naoružanja Uzbekistanu i učincima tog čina na kredibilitet Unije prema partnerima u Centralnoj Aziji.
Više o tome:
Human Rights Watch: Letter to EU Foreign Ministers regarding EU Policy toward Uzbekistan
Amnesty International: GAERC: Don’t fail those fighting for justice in Uzbekistan
