Srijeda, 11. studenoga 2009.
Dvadeset godina nakon pada Berlinskog zida, europske vlade moraju hitno djelovati kako bi se zaustavila kršenja ljudskih prava migranata, tražitelja azila, zatočenika i manjina, upozorili su u nevladinoj organizaciji za zaštitu ljudskih prava Amnesty International u petak 6 studenog.
Nicola Duckworth, direktor Amnesty Internationala za Europu i srednju Aziju, izjavio je kako pad Berlinskog zida simbolizira otvaranje granica, ali da je današnji odgovor Europske unije na izazove migracija pretvaranje europskog kontinenta u tvrđavu.
Ljudi u bijegu od siromaštva, nasilja ili progona u drugim dijelovima svijeta, doslovno su gurnuti natrag u more, napominje Duckworth.
U svibnju ove godine, životi i sigurnost stotina migranata i tražitelja azila na tri broda na Sredozemlju prvo su stavljeni u opasnost svađom između talijanskih i malteških vlasti oko nadležnosti oko ovog slučaja, a zatim je talijanska vlada donijela odluku da protjera migrante nazad u Libiju, bez procjenjivanja sigurnosti ovakvog postupka.
Europske vlade također moraju učiniti više u istraživanju navoda o mučenju, zlostavljanju i nezakonitom pritvaranju tijekom američkog rata protiv terorizma, ističu u Amnesty Internationalu.
Duckworth upozorava kako su u novoj Europi nakon pada Berlinskog zida ljudska prava opet na udaru. Ovaj put ljudska prava su žrtva tvrdnji da čak i temeljna ljudska prava, uključujući i slobodu od mučenja, moraju biti žrtvovana kako bi se uklonila teroristička prijetnja.
Nakon terorističkih napada 11. rujna, Europa je bila domaćin tajnim zatvorima koje je vodila američka CIA, gdje su zatočenici bili žrtve mučenja i nasilnih tehnika ispitivanja.
Duckworth je izjavio kako je sramotno da se plodovi dvadesetogodišnjeg gospodarskog rasta i političkog jedinstva nakon pada Berlinskog ne dijele jednako među svim europskim građanima. Ozbiljni i duboko ukorijenjeni problemi rasizma i diskriminacije ostali su i dalje u srcu moderne Europe, upozorio je.
Jedna od najočitijih primjera sustavne diskriminacije u Europi je diskriminacija Roma, koji su i dalje u velikoj mjeri isključeni iz javnog života u svim europskim zemljama.
Romi u Istočnoj Europi bili su često prvi isključivani iz radnog odnosa nakon privatizacije državnih poduzeća, a protupravne prisilne deložacije guraju ih dublje u siromaštvo.
I 20 godina nakon pada Berlinskog zida, Amnesty International i dalje prepoznaje kao zatvorenike savjesti novinare i aktiviste za ljudska prava uhićene zbog težnje da ostvare svoje temeljne slobode izražavanja, udruživanja i vjere u Azerbejdžanu, Bjelorusiji, Moldaviji, Rusiji, Turkmenistanu i Uzbekistanu.
U Berlinu je danas ostalo malo od fizičkog zida koji je prije 20 godina bio simbol podjele i represije. Međutim i dalje postoje zidovi koji čine neke ljude jednakijima od drugih kada je u pitanju uživanje ljudskih prava, upozoravaju u AI-u.
Više o tome:
Amnesty International: European governments must act on human rights 20 years after the Berlin Wall
