Utorak, 22. prosinca 2009.
Pozdravljena kao prvi stvaran korak Europske unije prema izravnoj demokraciji, odredba iz Lisabonskog ugovora, koja će europskim građanima omogućiti da od Europske komisije zatraže da inicira zakone, pokazuje se kao pravo političko i pravno minsko polje.
Odredba o 'građanskoj inicijativi' propisuje da je potreban milijun potpisa da bi EK razmotrio neki zakonski prijedlog, no njezina provedba mogla bi biti upitna.
Istaknuvši da će odredba dati novu dimenziju europskoj demokraciji, Komisija u dokumentu za javnu raspravu, objavljenom 11. studenog, iznosi niz pitanja koja otvara novi institucionalni instrument.
Glavi problemi su određivanje najmanjeg broja država članica u kojima će se prikupljati potpisi, postotak stanovništva koji bi potpisi trebali predstavljati u svakoj članici te sam način prikupljanja potpisa.
Situaciju otežava to što se države članice jako razlikuju po broju stanovnika, od 410 tisuća, koliko ih ima Malta, do 82 milijuna u Njemačkoj, kao i to što imaju različite odredbe o dobi za glasovanje te što se koriste različitim sustavima za provjeru potpisa.
Prag bi trebao biti trećina država članica, odnosno njih devet, smatra Komisija, odbacivši četvrtinu kao premalenu te većinu od 14 kao preveliku. Lisabonski ugovor kaže samo da bi potpisi trebali biti prikupljeni u znatnu broju država članica.
Komisija predlaže da se odredi postotak stanovništva koji treba sudjelovati u inicijativi, primjerice 0,2 posto, što bi značilo 160 tisuća ljudi u Njemačkoj ili 20 tisuća u Belgiji, inače bi mogli biti oštećeni građani manjih članica.
Predlaže također da se odredi rok od godinu dana za prikupljanje potrebnih milijun potpisa kako bi kampanja bila zapažena širom Unije.
Komisija si želi osigurati i mogućnost da izbjegne opetovane zahtjeve u pitanjima kojima se ne želi baviti, ističući da bi destimulacije ili vremenska ograničenja mogli spriječiti opetovano podnošenje istog zahtjeva.
Odredba otvara još nekoliko pitanja, primjerice mogu li začetnici inicijative biti obični pojedinci ili organizacije te koliko informacija moraju podastrijeti o svojim ciljevima ili financiranju.
Velik problem je prikupljanje i provjera potpisa jer neke članice imaju jednostavnije propise o prikupljanju potpisa od drugih, što u praksi znači da bi se u njima moglo lakše prikupiti potreban broj glasova.
Komisija predlaže stanovito usklađivanje propisa koje bi moglo uključivati zaštitu privatnosti podataka te propisivanje osnovnih uvjeta za osiguranje autentičnosti potpisa. Nije jasno niti bi li potpis neke osobe vrijedio u državi u kojoj je rođena ili u kojoj boravi te koja bi trebala biti najniža dob za sudjelovanje u takvim inicijativama.
Poseban problem su online inicijative koje uključuju cijeli niz sigurnosnih problema, a postavlja se i pitanje bi li ih uopće trebalo dopustiti.
Osim toga, inicijative bi mogle biti toliko složene da ne bi bilo jasno što potpisnici uopće žele, što bi se moglo riješiti uvođenjem standardne formulacije zahtjeva. Javne konzultacije o tim pitanjima traju do kraja siječnja 2010.
Više o tome:
Europska komisija: European Commission launches public consultation on the Citizens' Initiative
EUobserver: EU citizens' initiative raises political and legal headaches
EurActiv: EUs first attempt to frame citizens initiative
