Petak, 24. rujna 2010.
Tisuće ljudi s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom u Hrvatskoj prisiljeni su živjeti u ustanovama koje ih lišavaju privatnosti, samostalnosti i dostojanstva, kaže se u izvješću Human Rights Watcha objavljenom 23. rujna.
Izvješće na 74 stranice, pod nazivom ''Kad jednom uđeš, više nikad ne iziđeš': Deinstitucionalizacija osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom u Hrvatskoj'' dokumentira tešku situaciju više od 9000 ljudi s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom koji žive u ustanovama, kao i nedostatak programa za stanovanje i pružanje podrške u zajednici.
Istraživanje Human Rights Watcha otkrilo je kako u Hrvatskoj, unatoč tome što u institucionalnim okruženjima živi više od 4000 osoba s mentalnim invaliditetom, u programima za život u zajednici uz podršku ima mjesta za samo 16 ljudi.
Situacija nije mnogo bolja ni za ljude s intelektualnim invaliditetom: u objektima namijenjenima programima za život u zajednici u Hrvatskoj ima mjesta za samo oko 250 ljudi, dok otprilike 5000 ljudi ostaje u ustanovama.
Iskustvo s deinstitucionalizacijom u drugim zemljama Europe i Sjeverne Amerike pokazalo je da uz odgovarajuću podršku osobe s mentalnim ili intelektualnim invaliditetom mogu živjeti u zajednici te da one osobe koje žive u zajednici uživaju daleko bolju kvalitetu života od onih koje žive u ustanovama.
Neuspjeh Hrvatske u dokončavanju institucionalizacije i osiguravanju neinstitucionalnih alternativa u zajednici u oštroj je suprotnosti s njezinim obećanjima da će promicati prava ljudi s invaliditetom. Hrvatska je bila među prvim zemljama koje su ratificirale UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.
Hrvatska se, isto tako, u sporazumu sklopljenom s Europskom unijom obvezala na deinstitucionalizaciju osoba s mentalnim i intelektualnim invaliditetom, vezano uz pripreme zemlje za članstvo u EU. Sadržaj nedavnog plana Vlade za deinstitucionalizaciju još nije postao javan.
Izvješće preporučuje da hrvatska Vlada zamijeni ustanove programima podrške koji omogućuju stanovanje i pomoć za život u zajednici i koji daju ljudima s invaliditetom stvarnu mogućnost izbora mjesta i načina života. Ti su koraci nužni da bi se ljudima s invaliditetom osiguralo pravo na život u zajednici, osnovno pravo izloženo u Konvenciji.
Oko 70 posto od 9000 osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom koje žive u ustanovama onamo su smjestili njihovi skrbnici nakon što ih je sud lišio poslovne sposobnosti, prava da sami donose odluke. Taj postupak, u kombinaciji s izostankom redovne sudske revizije i drugih zaštitnih mjera, izlaže ih opasnosti od samovoljnog pritvaranja.
Njih otprilike 30 posto u ustanovama živi po vlastitoj odluci, no ta odluka nije rezultat istinskog izbora, budući da preostaje tako malo drugih mogućnosti, kažu u Human Rights Watchu.
Izvješće se zasniva na terenskom istraživanju provedenom u Hrvatskoj u studenom i prosincu 2009. godine, uključujući posjete devet ustanova i razgovore s trenutnim i bivšim štićenicima, osobljem, organizacijama civilnog društva i Vladinim dužnosnicima.
Više o tome:
HRW: Croatia: Locked Up, Limited Lives
