Četvrtak, 30. kolovoza 2012. 

U zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije otprilike 14,000 osoba i dalje se smatra nestalima, gotovo polovica od ukupnog broja nestalih u desetljeću nakon izbijanja rata 1991. godine. Između 1991. i 2001. godine prijavljen je nestanak 34,700 osoba, a ti nestanci smatraju se  posljedicom prisilnih nestanaka ili otmica u regiji. Većina rodbine nestalih još uvijek čeka na pravdu.

U kratkom izvještaju The right to know: Families still left in the dark in the Balkans, objavljenom danas uoči Međunarodnog dana nestalih osoba, Amnesty International poziva vlasti tih zemalja da istraže prisilne nestanke, koji spadaju u zločine prema međunarodnom pravu, te da žrtvama i njihovim obiteljima osiguraju pristup pravdi i reparaciji.
„Za ljude koji žive na području Balkana poglavlje prisilnih nestanaka još uvijek nije zatvoreno. Prisilni nestanci predstavljaju svakodnevni izvor patnje za obitelji i rodbinu koje još uvijek čekaju na saznanja o sudbini i mjestu gdje se nalaze njihovi najmiliji, i dalje u potrazi za istinom, pravdom i reparacijom,“ izjavila je Jezerca Tigani, zamjenica direktora Amnesty Internationala za Europu i središnju Aziju.

„Žrtve prisilnih nestanaka potječu iz svih etničkih skupina i svih društvenih slojeva. Obitelji nestalih civila i vojnika, muškaraca, žena i djece imaju pravo znati istinu o okolnostima prisilnog nestanka, napredovanju i rezultatima istrage te o sudbini nestale osobe. Vraćanje tijela, kako bi ga se moglo sahraniti, predstavlja za obitelj nestale osobe prvi korak na putu prema pravdi.“

„Vlade moraju, bez daljnjeg odlaganja, svim žrtvama i njihovim obiteljima osigurati pristup pravdi te primanje adekvatne i učinkovite reparacije za pretrpljenu bol.“
Izvještaj ukazuje na slučajeve prisilnih nestanaka i otmica u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i na Kosovu. Nijedna od svih šest spomenutih zemalja nije uspjela ispuniti svoje međunarodne pravne obveze vezane uz učinkovitu istragu i procesuiranje ovih zločina. Neki su počinitelji privedeni pravdi od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), ali Sud se bliži kraju svog mandata. Domaće pravosuđe sporo je u ispunjavanju svojih odgovornosti koje uključuju potragu, identifikaciju i procesuiranje preostalih počinitelja.

„Izostanak istraga i kaznenog progona za slučajeve prisilnih nestanaka i otmica i dalje predstavlja ozbiljan problem diljem Balkana,“ navodi Jezerca Tigani. „Najveća prepreka rješavanju nekažnjivosti i privođenju počintelja pravdi jest trajan nedostatak političke volje u svim zemljama regije.“
 
Hrvatska
Od 6,406 prijavljenih nestanaka nakon rata 1991.-1995. u Hrvatskoj, ustanovljena je sudbina 4,084 osobe. Više od 2,300 osoba, od kojih 1,735 hrvatskih državljana, i dalje se smatra nestalima. U posljednje dvije godine otkrivena je sudbina samo 215 nestalih osoba, a i dalje se čeka na forenzičku identifikaciju posmrtnih ostataka oko 900 tijela.
 
Bosna i Hercegovina
Od cjelokupne populacije koja je na kraju rata 1995. godine brojila 3,4 milijuna stanovnika, prijavljen je nestanak oko 30,000 osoba. Sudbina oko 10,500 osoba, od kojih  većina pripada etničkoj skupini bosanskih muslimana, i dalje je nepoznata. Obitelji više od 7000 osoba, namjerno i proizvoljno ubijenih u srebreničkom genocidu, još uvijek čekaju na pravdu i reparaciju. Mnogi navodni počinitelji i dalje žive u istim zajednicama kojima pripadaju i  njihove žrtve te obitelji žrtava.

Makedonija
U desetljeću nakon oružanog sukoba iz 2001. godine između albanske Oslobodilačke nacionalne armije i makedonskih snaga sigurnosti, vlasti su propustile učinkovito istražiti tvrdnje o prisilnim nestancima. Nisu poduzete učinkovite mjere kako bi se istražili slučajevi šest Albanaca za koje se smatra da su bili žrtvama prisilnih nestanaka od strane makedonskog ministarstva unutarnjih poslova tijekom oružanog sukoba. Makedonski parlament je 2011. godine donio odluku kojom su proširene odredbe Zakona o oprostu iz 2002. godine, što je u praksi dovelo do ukidanja istrage četiriju slučajeva ratnih zločina koja je ICTY prepustio Makedoniji. Ovo je uključivalo istragu o otmici 12 Makedonaca i Bugara, koje je navodno otela albanska Oslobodilačka nacionalna armija. Rodbina nestalih osoba zatražila je preispitivanje sporne odluke makedonskog parlamenta.
 
Crna Gora
U svibnju 1992. godine, oko 83 bošnjačka civila, koja su bježala od rata u Bosni i Hercegovini, uhićena su u Crnoj Gori te vraćena natrag preko granice gdje su predana u ruke bosanskih Srba. Smatra se da je 21 muškarac iz skupine ubijen u zarobljeničkom logoru u Foči, u Republici Srpskoj. Sudbina najmanje 34 ostala zarobljenika ostaje nepoznata.
U ožujku 2011. godine, devet bivših policijskih službenika i vladinih dužnosnika oslobođeno je optužbi za ratne zločine povezane s prisilnim nestancima spomenutih Bošnjaka, na temelju toga što 1992. godine u Crnoj Gori nije bilo oružanog sukoba. Presuda, koja nije bila u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, poništena je 2012. godine, nakon ulaganja žalbe rodbine nestalih osoba. Ponovno suđenje započelo je 2012. godine.
 
Srbija i Kosovo
Na Kosovu je tijekom i neposredno nakon rata 1998.-1999. prijavljen nestanak otprilike 3,600 osoba. Među njima je više od 3,000 albanskih žrtava prisilnih nestanaka od strane srpske vojske, policije i paravojnih snaga. Među njima su također Srbi, Romi i pripadnici manjinskih zajednica (procjenjuje se da je riječ o oko 600 osoba), za koje se smatra da su oteti od strane kosovskih Albanaca, uključujući Kosovsku oslobodilačku vojsku.
Procjenjuje se da se 1,797 osoba još uvijek smatra nestalima. Obitelji, i u Srbiji i na Kosovu, još uvijek čekaju da tijela nestalih osoba budu ekshumirana, identificirana i vraćena njima da ih mogu sahraniti. Čak i u slučajevima kad su tijela pronađena i vraćena obiteljima, mali broj počinitelja ovih prisilnih nestanaka i otmica izveden je pred lice pravde.

Preuzeto: http://amnesty.hr