Srijeda, 14. ožujka 2007. 

Paket mjera kojeg je predložila Europska komisija trebao bi biti značajan doprinos borbi protiv globalnog zatopljenja. Cilj je smanjenje emisije stakleničkih plinova za najmanje 20% do 2020. godine, čime bi Europa pokazala primjer ostatku svijeta kako se treba suočiti sa klimatskim promjenama. Prilikom predstavljanja novog paketa mjera predsjednik Europske komisije Barroso istaknuo je da EU želi postati predvodnik u stvaranju postindustrijske ekonomije temeljene na novim, manje štetnim izvorima energije. Predstavnici međunarodne ekološke udruge Friends of the Earth Europe, ističu pak, da najnovija inicijativa neće biti dovoljna, da je ona manjkava i da dolazi prekasno, jer načinom na koji je zamišljena ne odudara od uobičajenog načina postizanja političkih pogodbi unutar EU-a, koje su ipak nedovoljne kada je u pitanju odnos prema prirodi.

Nakon novog proširenja, te brojivši sada 27 članica, EU je poduzela snažnu ofenzivu na polju energetske politike. Jedinstven i cjelovit paket mjera predstavlja nastavak deklarirane politike EU-a. Naime, kao potpisnice protokola iz Kyota, zemlje članice EU-a imaju obvezu smanjenja emisije stakleničkih plinova do 2012. godine za 8% u odnosu na 1990. godinu. Sadašnjom aktivnošću želi se ubrzati međunarodni dijalog i usmjeriti ga prema konkretnim pregovorima nakon isteka Kyotskog protokola. Povjerenik EU-a za okoliš, Stavros Dimas, upozorio je na moguće pogubne posljedice klimatskih promjena i potrebe stvaranja jasnog policya nakon 2012. jer vremena je sve manje. U duhu te namjere ističe se nužnost smanjenja emisije štetnih plinova na razini cijele EU-a najmanje za 20%. Taj konsenzus uvjet je održanja i nastavka međunarodnog dogovora o smanjenju emisije stakleničkih plinova koji bi neuspjehom ovih nastojanja, po riječima Dimasa, pao u vodu.

Europska komisija sada želi i da se u razvijenim zemljama, poput SAD-a, Kanade i Australije, međunarodnim pregovorima postigne smanjenje emisije od 30%. Te mjere potaknute su statističkim podacima posljednjih 10 godina u svijetu koje su bile najtoplije u povijesti od kada se mjeri temperatura. Predsjednik EK-a Barroso ističe da su mjere nužne jer su uvjetovane realnošću, te da su komplementarne sa novom energetskom politikom EU-a u kojoj ekološki aspekt čini njezin nezaobilazni i konstitutivni dio. Europa treba voditi svijet u razdoblje nove ekonomije bazirane na energijama koje emitiraju niske količine ugljičnog dioksida. Naime, štetni energetski izvori danas su glavni onečišćivaći i uzročnici stakleničkih plinova, a dominanti su upravo ovi s predznakom CO2. U narednom razdoblju ističe se uloga Njemačke i važnost njenog angažmana i doprinosa. Ona trenutno predsjeda EU-om, jasno se obvezala da će joj u samom vrhu političke agende biti energetska politika i pitanje klimatskih promjena, a to razdoblje se poklapa i sa njenim predsjedavanjem skupine G-8 industrijski najrazvijenih zemalja. Angela Merkel je obećala da će pokušati učiniti sve što je moguće da Europa dobije jedan provediv i ambiciozan program, a nagovijestila je i mogućnost zajedničke europske platforme po pitanju klimatskih promjena na sastanku skupine G-8.

No, nova politika je izložena i oštroj kritici. Udruga Friends of the Earth ju je ocijenila nemoćnom i slabom, istaknuvši da ne donosi ništa dobro ni ljudima ni planetu. Izlaže znanstvene dokaze koji jasno idu u prilog tome da je redukcija od 20% nedovoljna i da je daleko od tako željenog vodstva na svjetskom planu. Potrebni su puno veći rezovi te će potvrđivanje EU-a o cilju ispod 30% biti \'\'pljuska u lice\'\' svakome tko sad trpi posljedice poplava ili suše. Po njima, unatoč deklariranoj agendi, do zbiljske promjene neće doći jer će EU i dalje podržavati štetne energetske izvore na uštrb obnovljivih. Prijedlog je kontradiktoran jer EU zanemaruje svoje ekonomske i znanstvene činjenice kojima raspolaže, na jednoj strani želi doprinijeti razvoju unutrašnjeg energetskog tržišta, dok s druge strane ostavlja milijarde dolara subvencija razvoju nuklearne i fosilne energije, ujedno ne pokušavajući sanirati ogromne društvene troškove nastale upotrebom štetnih izvora energije. Udruga smatra da je propuštena prilika za istinsko stvaranje nove paradigme zasnovane na održivim energetskim izvorima i maksimalno efikasnoj proizvodnji i potrošnji energije. Energetska politika je i dalje ostala vezana uz interes businessa, nastavljajući dominaciju prljavih fosilnih goriva i opasne nuklearne energije. Procjena je Europske agencije za okoliš da su prikriveni godišnji troškovi koja društva trpe na račun tvrtki sa štetnim izvorima između 40 i 70 milijardi . Ovi troškovi mogu biti spriječeni porezom na štetna goriva i korištenjem novčanih sredstava za podršku obnovljivih izvora energije i učinkovitih programa. Postavljajući generalni okvir smanjenjem emisije za 20%, EU ipak ne uspijeva postići uniformnost na svim sektorima. Naime, na pojedinim područjima poput sektora električne energije, ta se redukcija neće moći postići što uzrokuje slabljenje poslovanja i investicija u takve sektore, a dugoročno i onemogućuje simultani razvoj na svim poljima. Nedostatak pojedinačnih ciljeva koji su prilagođeni specifičnim područjima odgodit će tehnološki razvoj i komercijalnu eksploataciju obnovljivih izvora energije sa svim implikacijama po okoliš koje će takva praksa donijeti.

Priroda postavlja pred politiku Bruxellesa metodu koja mora biti drugačija od tipičnog načina donošenja odluka. Unatoč namjerama, najavljeno smanjenje od 20% nipošto nije dovoljno da se zadrži porast svjetske temperature ispod 2o C, a EU time daje poruku svijetu da se klimatskim problemima ne bavi tako ozbiljno, pogotovo uzevši u obzir nesklad između tog zahtjeva i onog prema drugim razvijenim zemljama o njihovom smanjenju za 30%. Zadržava se i stari pristup politici nabave energetskih resursa, što je jedan i od ciljeva paketa mjera kojima se želi osigurati dugoročni uvoz plina i nafte. Nema se sluha za drugačiji pristup koji bi smanjivao ovisnost o fosilnim gorivima, istodobno eliminirajući veliko rasipanje energije koja se najviše gubi u građevinarstvu i sektoru prometa. Klimatski aktivist Friends of the Eartha, Jan Kowalzig, dalje izlaže posebnu zabrinutost po pitanju nukearne energije koja bi novim scenarijem EU-a trebala igrati značajnu ulogu u redukciji emisije štetnih plinova, ali ne pružajući nikakav odgovor na njene neriješene probleme: pitanja zbrinjavanja nuklearnog otpada, rizike od mogućih nesreća, eventualnih terorističkih napada na elektrane i proliferacije materijala za nuklearno oružje. Po njemu je nuklearna energija puno skuplja od drugih alternativnih načina za spriječavanje emisije plinova. Studije su pokazale da bi svaki utrošen u novu nuklearnu energiju mogao spriječiti emisije štetnih plinova deset puta više da je bio uložen u mjere očuvanja nepotrebnog rasipanja energije, a ujedno i osigurati desetorostruku jeftiniju opskrbu energijom. Finski zastupnik Europskog parlamenta, član Zelenih, a ujedno i zamjenik predsjednika parlamentarnog odbora zaštite okolišta, Satu Hassi, nazvao je prijedlog Komisije "klimatskim zločinom". Po njemu, riječ je o izdaji budućih građana EU-a koji će biti suočeni sa posljedicama nedovoljnih mjera i aktivnosti. Predviđanja su jasna o tome da redukcija od 20% do 2020. godine neće biti dovoljna da spriječi globalne klimatske promjene.
EU mora prijeći rubikon i osigurati dugoročnu održivu, sigurnu i konkurentsku energetsku politiku. Na taj način ona će proći ili pasti svoj ispit zrelosti i vjerodostojnosti. Energetska politika je bila nukleus europskog projekta, a sada se Europa treba vratiti svom izvoru.

Više o tome:

Dokumenti energetske politike EU-a
http://europa.eu/press_room/presspacks/energy/index_en.htm
Povjerenik EU-a za okoliš
http://ec.europa.eu/commission_barroso/dimas/index_en.htm
Friends of the Earth klimatska i energetska kampanja
www.foeeurope.org/climate/index.php