Srijeda, 14. ožujka 2007. 

Jezična raznolikost EU je ključna i aktualna tema javnih politika Europske Komisije od njezinih početaka, ali je ponovno aktalizirana 1. siječnja 2007. godine, povodom ulaska nova tri jezika u obitelj službenih jezika EU. Ovim datumom službeni jezici EU su postali bugarski, rumunjski i irski jezik. Time se broj službenih jezika EU popeo na 23. Uz tri nova već spomenuta, službeni jezici EU su češki, danski, engleski, estonski, finski, francuski, grčki, litvanski, latvijski, mađarski, malteški, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, slovački, slovenski, španjolski, švedski i talijanski jezik. Uz tri nova jezika, EU je dobila i novo pismo, pa sada uz latinicu i grčki alfabet, službeno pismo EU je postalo i ćirilica, koja se koristi u novoj zemlji članici Bugarskoj.

Dok su bugarski i rumunjski jezik postali službeni jezici EU ulaskom Bugarske i Rumunjske u EU, irski jezik je imao drugačiji put ulaska u obitelj službenih jezika EU. Iako je Irska postala članicom 1973. godine, irski jezik nije dobio status službenog jezika EU. Kako je irski jezik bio jedan od dva službena jezika u Irskoj te je manje korišten od engleskog jezika, koji je bio također službeni jezik u Irskoj, irski jezik nije odmah postao službenim jezikom EU, ali mu je dodijeljen specijalni status. Prema suvremenim statistikama, 40% stanovništva Irske, odnosno otprilike 1.6 milijuna ljudi koji pretežno žive u keltskim krajevima Irske, zna govoriti ovaj jezik, dok se broj ljudi koji se njime koriste na dnevnoj bazi kreće između 5 - 10% od ukupnog stanovništva Irske. Irski jezik je prvi jezik koji se govorio na području Irske te ima dugu tradiciju govora i pisma. Kroz vrijeme i pod jakim britanskim utjecajem njegovo mjesto u svakodnevnom životu preuzeo je engleski jezik. Specifičnost irskog jezika naspram ostalih službenih jezika Europske Unije leži u činjenici da on potječe iz keltske porodice jezika, koja do sada nije bila zastupljena među službenim jezicima EU. No, irski jezik, iako je postao službenim jezikom, ima ograničenja naspram ostalih jezika EU. Prema prijedlogu Irske vlade 2005. godine, jedino zakoni koji će biti prihvaćeni od strane Europskog Parlamenta i od strane zemalja članica, biti će prevođeni na irski jezik, uz opciju da se opseg zakona koji će biti prevođeni na irski jezik proširi, nakon ponovnog razmatranja tog pitanja, koje bi trebalo uslijediti za 5 godina. Prijedlog Irske vlade iz 2005. godine je u velikoj mjeri prihvaćen iz praktičnih razloga, a uvjetovan je širenjem EU 2004. godine te daljnjim planovima vezanim uz širenje koje je EU ima u budućnosti, a koji, prema viđenju Irske vlade, prijete jezičnom i kulturnom identitetu Irske. Priznavanju irskog kao službenog jezika EU, prethodile su i mnoge aktivnosti koje je Europska Komisija provodila na području regionalnih i manjinskih jezika, u razdoblju od 1998. godine do 2002. godine. Program aktivnosti za (RMLs), najvećim se dijelom odnosio na financiranje (EBLUL), tri centra Mercator mreže i na financiranje individualnih projekata vezanih uz predmetno područje. EBLUL je neovisna nevladina organizacija financirana od strane Europske Komisije uz cilj promoviranja europskih interesa. Predstavlja regionalne ili manjinske jezične zajednice u odnosima s institucijama EU i durgim međunarodnim organizacijama i djeluje kao komunikacijski kanal između njih i europskih i međunarodnih organa. EBLUL ima i savjetodavnu ulogu pri kreatorima politika, medijima, akademskoj zajednici i javnosti na području regionalnih i manjinskih jezika. Mercator je informacijska i dokumentacijska mreža čiji je cilj promicati i poboljšati protočnost informacija i dokumenata na manjinskim jezicima. 35 manjinskih i regionalnih jezika je koristilo financijska sredstva, koje je nudio ovaj program u razdoblju 1988 - 2002. godine. Od njih 35, mala skupina njih jest iskoristila više od polovice financijskih sredstava. Tu skupinu su uz irski jezik sačinjavale sljedeće jezične manjine: baskijska, bretonska, katalonska, galicijska, slovenska, škotska i velška jezična manjina. Uz iznimku irskog i slovenskog jezika, preostali jezici nisu dobili status službenog jezika EU, no izborili su se za neke pogodnosti. Građani EU koji govore baskijskim, galicijskim, katalonskim i valencijskim jezikom izborili su se za pravo da se obraćaju institucijama EU na svojem materinjem jeziku. Ti dokumenti će se također prevoditi, ali o trošku španjolske vlade. Razlog zbog kojeg je irski jezik postao službeni jezik u EU, a spomenuti jezici nisu, leži u činjenici da se irski jezik govori na cijeloj površini Irske, a spomenuti jezici dolaze u primjenu na pojedinim dijelovima određene države članice, u spomenutom primjeru, na području Španjolske. Škotski i velški jezik također su keltski jezici te građani koji se njima služe, aktivni su na promociji njihova jezika u službeni jezik EU, pri čemu se naročito ističu Velšani. Okolnost koja pogoduje nekim spomenutim jezicima, vezana je uz sjedišta ureda EBLUL-a i Mercatora. EBLUL ima urede u Bruxellesu i u Dublinu, a Mercator ima tri centra, od toga se centar za obrazovanje nalazi u Leeuwardenu u pokrajini Friesland u Nizozemskoj, centar za legislativu se nalazi u Barceloni u pokrajini Kataloniji u Španjolskoj i centar za medije koji se nalazi u Aberystwythu, u Walesu u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Povećanje broja službenih jezika EU izravno je povezano s povećanjem troškova prevođenja tekstova, dokumenata i sličnih zapisa, kao i interpretacije sastanaka i konferencija EU. EU godišnje troši 1.1 milijardu eura na prevođenje i inerpretaciju tekstova, što okvirno iznosi 1% godišnjeg budžeta EU, pri čemu će se ulaskom tri nova jezika izdaci na ovome području neznatno povećati. Time se plaća kadar od 3 000 zaposlenih koji trebaju interpretirati 11 000 sastanaka i prevesti 1.3 milijuna stranica teksta. EU je prepoznala izazov višejezičnosti i jezične raznolikosti u svojim okvirima te je kao posljedica toga doneseno nekoliko mjera i strategija, koje bi trebale u što većoj mjeri usmjeriti politike Europske komisije prema elementu višejezičnosti, kao i identificirati potrebe prevodilaca prema kako bi se postigli što bolji rezultati. To su bili neki od razloga zbog kojih je od 1. siječnja 2007. godine Europska Komisija dobila novog člana, rumunjskog povjerenika Leonarda Orbana, koji će preuzeti resor višejezičnosti, koji je do tada bio u nadležnosti Jana Figela i njegovog resora. Dva su glavna tijela zadužena za prevođenje i interpretaciju na razini EU. Opća uprava za prevođenje (DG Translation) je organ zadužen za pisane prijevode, a Opća uprava za tumačenje (DG Interpretation) zadužen je za simultane i konsekutivne prijevode na sastancima i organiziranim konferencijama. Jedna od novih mjera koje bi trebale poboljšati učinkovitost ovih tijela je i novi kriterij zapošljavanja članova, kako bi ove institucije bile spremne za nove izazove, primjerice na daljnje proširenje EU. Time bi se uklonile prepreke u budućnosti i izbjegli problemi nedostatnog kadra kao što je to bio u slučaju Malte. Prema tome od 1. siječnja 2007. godine Bugarska i Rumunjska će za početak imati svaka 40 prevoditelja koji će raditi u Bruxellesu i Luxemburgu, odnosno u Općoj upravi za prevođenje, te kao posljedica nove strategije, s još po 50 slobodnih prevoditelja i prevoditeljskih agencija koji su u pripravnosti. Irska će 2007. godinu započeti s 5 prevoditelja u Općoj upravi za prevođenje, a prema predviđanjima Europske Komisije broj simultanih prevoditelja za svaku od novih članica bi trebao porasti na otprilike pedeset.

Kako EU ima 23 službena jezika te postoji tendencija ka povećanju toga broja, izvjesno je da je budućnost EU i njezinih građana vezana uz višejezičnost. Kako se učenjem stranog jezika promiče i kulturna raznolikost i upoznavanje drugih kultura, EU je pokrenula mnoge programe vezane uz podučavanje i učenje stranih jezika, kao što se program , , , - program razmjene itd. Prema istraživanju Eurobarometer-a 2006. godine, 56% svih građana EU sposobno je vodit razgovor na još jednom jeziku izuzev svog materinjeg jezika, dok ih 28% smatra da može voditi razgovor na još dva jezika. Prema planu EU za budućnost, taj postotak bi trebao narasti na 100%.

Europska Unija je osnovana na principu . Raznolikost kultura, običaja, vjerovanja, ali i jezika. U povelji o temeljnim pravima u Europskoj Uniji stoji, da se mora poštovati jezična raznolikost te se zabranjuje bilo kakav oblik diskriminacije na temelju različitih osnova, među njima uključujući i na osnovi jezika. Zajedno sa poštivanjem pojedinaca, otvorenosti prema drugim kulturama, toleranciji i prihvaćanju drugih, poštivanje jezične raznolikosti predstavlja jezgru vrijednosti EU. Ovi principi se ne odnose samo na službene jezike EU već i na one jezike koji se govore na regionalnoj i manjinskoj bazi u manjim dijelovima stanovništva zemalja članica EU. Prave vrijednosti na kojima počiva EU upravo i dolaze do izražaja u raznolikosti na koju se ne gleda kao na izvor ograničenja, već kao na izvor bogatstva.