Udruge nezadovoljne prioritetima u politici Europske komisije prema susjednim zemljamaSrijeda, 14. ožujka 2007. Nevladine organizacije žele veći utjecaj u kreiranju i provođenju politika prema susjednim državama Europske unije, te smatraju da bi Europska komisija trebala više inzistirati na rješavanju političkih pitanja nego onih ekonomske prirode. Europska politika dobrosusjedstva (ENP) pokrenuta je 2004. godine i uključuje 16 susjednih zemalja na južnim (Alžir, Egipat, Jordan, Izrael, Libanon, Libija, Maroko, Sirija, Tunis i Palestinska samouprava) i istočnim (Armenija, Azerbejdžan, Bjelorusija, Gruzija, Moldavija i Ukrajina) granicama EU, te joj je svrha regulirati odnose EU s tim zemljama kao i stvoriti sustav kooperacije i perspektivne suradnje na političkom i socio-ekonomskom planu, te na području sigurnosti. Glavni instrument ove politike je financijska pomoć susjednim zemljama u razdoblju između 2007. godine i 2013. godine, pri čemu proračun ove javne politike za spomenuto razdoblje iznosi 12 milijardi eura. EU nudi svojim ENP-partnerima mogućnost dubljih ekonomskih veza, koje nastoje postići kroz trgovinu i ekonomsku integraciju. Jedan od posljednjih primjera ove pojačane suradnje jest "South East Europe Energy Community", kao i sporazumi potpisani sa Ukrajinom, Moldavijom i drugim susjednim zemljama EU. Na konferenciji održanoj u Bruxellesu 6. veljače 2007. godine raspravljalo se o implementaciji instrumenata ove politike, pri čemu je došlo do sukoba mišljenja predstavnika nevladinih organizacija i Europskog parlamenta s predstavnicima Europske komisije oko prioriteta u odnosima sa susjednim zemljama. Nevladine organizacije zauzimaju stajalište koje daje prednost političkim pitanjima, kao što su rješavanje konflikata, ljudska prava i demokracija, dok predstavnici Europske komisije stoje pri tome kako zadaća ENP-a nije provoditi pojedinačne javne politike već poštivati zajednički dogovorene akcijske planove, koje je Europska komisija pojedinačno potpisala sa pojedinim susjednim zemljama. Nadalje, sudionici konferencije su raspravljali da li će se ENP moći održati i u kontekstu obveza koje je Unija preuzela Europskim konzenzusom o razvoju ili Milenijskom deklaracijom UN-a. S time u svezi, dotaknula su se pitanja iskorjenjivanja siromaštva, ravnopravnosti spolova, zaštite okoliša i promicanja ljudskih prava u kontekstu provedbe ciljeva politike dobrosusjedstva. Najglasniji u raspravi pokazali su se predstavnici nevladinih organizacija. Prema riječima Simona Stockera, predstavnika mreže nevladinih organizacija koje se bave razvojnom pomoći, \'\'mora se uvidjeti kako su zemlje ENP-a, većinom zemlje u razvoju, te bi zbog toga razvojna politika trebala igrati veću ulogu u odnosima sa susjednim zemljama." Mourad Allal, iz nevladine organizacije "Plateforme Euromed" smatra "da je ENP vrlo nejasna i nemoderna politika koja ne privlači ljude." No, cilj i metoda ENP-a jesu zajednički rad i izbjegavanje bilo kakvih oblika reformi, ističe Mary Teresa Moran, predstavnica Europske komisije zadužena za koordinaciju ENP-a, te dodaje kako Europska komisija "mora iskoristiti sve instrumente koji su joj na raspolaganju, te kako to ne može učiniti bez potpore vlada i civilnog društva." Strategija ENP-a u velikoj se mjeri podudara sa prioritetima njemačkog predsjedavanja EU, pri čemu bi naglasak trebao biti na energetskoj politici i klimatskim promjenama. Njemačko predsjedavanje EU-om bi stoga trebalo ojačati politiku dobrosusjedskih odnosa, smatra Benita Ferrero-Waldner, povjerenica Europske komisije za vanjske odnose, pri čemu će Njemačka, u svom mandatu, veću pažnju posvetiti odnosima sa istočnim susjedima, dok će nadolazeće predsjedanje Portugala EU-om više biti usmjereno ka odnosima sa južnim susjedima. S druge strane, teško je procijeniti do koje će mjere novi zahtjevi nevladinih organizacija naići na stvarni interes za vrijeme predsjedavanja EU-om Njemačke i Portugala. |
Najnovije vijesti: |
