hrvatski
english
Kontakt
Adresar
Mapa weba
Naslovnica - Programi EU i EGP/NF - Civilno društvo i EU
Reakcije nevladinih organizacija na klimatsko-energetski paket Europske komisije

Četvrtak, 31. siječnja 2008. 

Sveobuhvatni zakonodavni prijedlog Europske komisije za borbu protiv globalnog zatopljenja i o obnovljivim izvorima energije, koji je predstavljen u 23. siječnja, naišao je na različite reakcije u zemljama članicama te kod poslodavaca i sindikata.

Prijedlozi Komisije predstavljaju konkretizaciju odluke koju su dogovorili čelnici EU-a na summitu u ožujku prošle godine. Prema toj odluci, EU bi do 2020. trebala smanjiti emisiju plinova s učinkom staklenika za 20 posto i povećati udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji na 20 posto.

Taj prijedlog, koji, da bi stupio na snagu, trebaju prihvatiti zemlje članice i Europski parlament, predviđa, između ostaloga, da svi veliki industrijski zagađivači od 2013. plaćaju dozvolu za onečišćenje. Pod tom obvezom bili bi i proizvođači električne energije, koji emitiraju velike količine ugljičnog dioksida. Ostali sektori, poput zračnog prijevoza, bili bi postupno uključeni u sustav plaćanja prava na onečišćenje.

Prijedlog je kod predstavnika industrije naišao na kritike jer po njima ide predaleko i mogao bi dovesti do seljenja proizvodnje u zemlje s manjom razinom ekološke zaštite, a s druge strane ekološke organizacije i klimatski stručnjaci ga ocjenjuju nedovoljnim.

S druge strane, udruge poslodavaca puno su kritičnije od političkih predstavnika svojih zemalja. Tako su njemačka udruga kemijske industrije, finska i belgijska udruga poslodavaca istaknuli da je riječ o preskupom i neefikasnom prijedlogu.

Ekološke udruge poput Greenpeacea i World Wildlife Fundu ocijenili su europske napore nedostatnima.

WWF ocjenjuje kako bi Europska unija trebala biti odlučnija u borbi protiv klimatskih promjena, te kako bi novi klimatsko-energetski paket EU-a, u skladu sa smjernicama Europskog viječe u ožujku 2007. godine, trebao ciljati na smanjenje emisije stakleničkih plinova do 30 posto.

Vijeće je tada predvidjelo ovu mogućnost u koliko se i druge globalne industrijske sile oluče priključiti Europi u borbi protiv globalnog zatopljenja. Ovaj ambiciozni cilj potreban je kako bi se globalno zatopljenje zadržalo u granicama do 2 stupnja celzija.

WWF ističe kako bi Europska unija trebala računati sa uspjehom , a ne neuspjehom globalnih pregovora o zaustavljanju klimatskih promjena te kako 20 postotno smanjenje emisije stakleničkih plinova nije čak ni u granicama smjernica konferencije u Baliju koje predviđaju smanjenje od 25 do 40 u razvijenim industrijskim zemljama.

U WWF-om odjelu za europsku klimu i energiju ističu kako je Europska komisija predložila relativno slab plan te da se nijedna zemlja članica EU-a nije založila za ambiciozniji plan.

I Greenpeace je podržao inicijativu Europske komisije, ali je suglasan s WWF-ovim ocjenama o neambicioznosti Komisijinog plana te podržao plan za smanjivanje emisije stakleničkih plinova za 30 posto do 2020. u odnosu na 1990. godinu.

Greenpeace je također kritičan prema djelu plana koji se odnosi na povećanje udjela biogoriva u prijevozu do 10 posto. Ova organizacija smatra ovu inicijativu promašenom te ističe da će povećanje proizvodnje biogoriva dovesti do još većeg zagađenja okoliša i negativnih socijalnih posljedica.

Dio paketa je i prijedlog obveza za svaku zemlju članicu u pogledu smanjenja emisije stakleničkih plinova u onim sektorima koji nisu obuhvaćeni sustavom razmjene prava na zagađenje, poput prometa, stanovanja i poljoprivrede.

Dvanaest slabije razvijenih zemalja članica, uglavnom onih koje su u EU ušle 2004. i 2007. imale bi pravo na povećanje emisije stakleničkih plinova.

Za svaku zemlju članicu određen je postotak za koji će morati smanjiti emisiju ugljičnog dioksida u skladu s njezinim bogatstvom. Tako bi, primjerice Francuska i Njemačka u tim sektorima morale smanjiti svoje emisije 14 posto do 2020., Danska za 20 posto, Švedska za 17 posto.

S druge strane, siromašnije zemlje mogle bi povećati svoje emisije stakleničkih plinova poput Poljske za 14 posto.

Za svaku zemlju je predloženo i koliko povećati udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije, kako bi se dostigao cilj da 2020. taj udio iznosi prosječno 20 posto u cijeloj Uniji. Najuspješnije u korištenju obnovljivih izvora energije su nordijske zemlje, koje su ipak uspjele smanjiti svoj teret u ispunjavanju općeg europskog cilja. Švedska i sada ima 39,8 posto energije iz obnovljivih izvora, a do 2020. trebat će to povećati na 40 posto, Danska sa 17 na 30 posto, a Finska s 28,5 na 38 posto.

S druge strane, zemlje koje su do sada vrlo malo ulagale u \'zelene izvore\' energije poput Luksemburga, Belgije, Velike Britanije ili Irske, morat će uložiti znatno više.

Više o tome:

World Wildlife Fund: WWF complains at EU performance on climate change
Greenpeace: EU climate package: A good start
Climate Action Network Europe: EU Climate and Energy Package Reaction: Lessons learned but class not dismissed!
EUobserver: EU-backed carbon capture and storage technology not without critics

© Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva 2008.
Štrigina 1a, HR - 10 000 Zagreb, tel +385 (0)1 23 99 100, fax: +385 (0)1 23 99 111